Intervju s učenicom Nikom Petriš koja je sudjelovala na Državnoj smotri Lidrano.

Kako bi se ukratko predstavila?

Nika: Ime mi je Nika i imam 13 godina. Volim knjige, prirodu i sport. Vjerujem da ako marljivo radiš i ako si uporan, možeš postići u životu što god želiš.

Što bi izdvojila kao svoju najveću vrlinu, a što kao manu?

Nika: Najveća vrlina mi je otvorenost i to što uvijek imam što za reći, još mi se nikada nije dogodilo da sam ostala bez teksta. Mislim da mi je najveća mana lijenost i ne volim to što sam lijena, ali svaki se dan trudim to ispraviti.

Znam da si nedavno sudjelovala na Državnoj smotri Lidrano. Kakvi su tvoji dojmovi?

Nika: Prvo bih voljela istaknuti da mi je jako drago i velika čast što sam uspjela doći do državne razine. Moram priznati da to nisam očekivala, ali sam sretna što sam uspjela. Bila sam tri dana u Šibeniku sa svojom učiteljicom i mentoricom Gordanom Vučković Bikić kojoj ovim putem želim još jednom zahvaliti što me pratila i cijelo vrijem bila uz mene. Bili smo smješteni u predivnom hotelu u Solarisu i zapravo smo ta tri dana uživale. Bilo mi je jako lijepo, upoznala sam nove ljude i stekla nova prijateljstva. Sve je to bilo jedno prekrasno iskustvo koje ću pamtiti cijeli život. 

Voliš li čitati?

Nika: Da, jako volim čitati. Knjige su nešto u što sam se zaljubila prije mnogo godina. Volim ih zato što mogu pobjeći iz ovoga svijeta, a i znate kako se kaže Reader lives a thousand lives. Volim čitati sve i ako čujem da je neka knjiga dobra, ja ću joj uvijek dati priliku bez obzira na žanr. Ipak, najviše volim čitati SF i fantasy.

U čemu pronalaziš inspiraciju za pisanje?

Nika: Najčešće me knjige koje pročitam inspiriraju za neku moju novu priču, ali često znam imati i zanimljive snove iz kojih izvučem neku ideju. Ponekad mi jednostavno priča sama padne na pamet. Teško ću dobiti ideju ako samo sjednem i pokušam se sjetiti nečega. Uvijek me nešto treba inspirirati da bi se stvorila ideja za priču.

Gdje se vidiš u budućnosti? Hoćeš li i dalje pisati?

Nika: U budućnosti ću završiti neki dobar fakultet i naći dobar posao, ali voljela bih jednom napisatii knjigu i nadam se da hoću, a do tada ću uživati u knjigama koje stvaraju drugi supertalentirani pisci diljem svijeta.

Što za tebe znače knjige i što bi poručila današnjim generacijama po pitanju važnosti i ljepote čitanja?

Nika: Meni knjige znače jako puno i stvarno ne znam što bih da ih nema. Moram priznati da sam primijetila da sve manje mladih čita. Neki kažu da im je dosadno, a za neke sam sigurna da nikada nisu niti probali čitati. Poznata spisateljica J.K. Rowling, autorica Harryja Pottera, jednom je izjavila Ako ne voliš čitati, nisi još pronašao pravu knjigu. Ja se slažem s njom i mislim da ako vam se ne sviđa čitanje, ne trebate odustati, nego nastaviti tražiti knjigu koja će vam se svidjeti, a kad je nađete i kad vidite kako je čitanje čarobno, vjerujte mi, čitat ćete sve što vam dođe pod ruku.

Koja ti je najdraža knjiga?

Nika: Ovo je za mene jako teško pitanje i ne volim kad mi ga postavljaju. Ja volim sve knjige. Neke mi se malo manje svide od drugih, a neke malo više, ali ne bih mogla izdvojiti samo jednu najdražu knjigu. Neke od najdražih knjiga su mi Igre gladi, Različita, 5. val, U sebi, Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu, U traganju za Alaskom….

Novinarka: Karla Angelina Vukelić, 8.c

Na Državnom natjecanju iz tehničke kulture našu su školu predstavljali učenici Josip Rojtinić koji je osvojio sjajno prvo mjesto i učenica Leonarda Žinić koja je zauzela 6. mjesto. U kratkom razgovoru s našim učenicima pročitajte kako su se osjećali kad su saznali da idu na Državno natjecanje, kako su se pripremali za natjecanje, što poručuju svim mladim tehničarima te mnoge druge zanimljivosti.

Kako ste se osjećali kad ste saznali da idete na državno natjecanje?

Leonarda: Bila sam jako uzbuđena i iznenađena.

Josip: Kada sam saznao da idem na Državno natjecanje, osjećao sam se uzbuđeno, ali jednim dijelom me je bilo strah da neću biti dovoljno dobar ili da ću završiti na zadnjem mjestu. Jednostavno nisam bio siguran u sebe sve do posljednjeg trenutka kad je natjecanje počelo.

Jeste li se i kako pripremali za natjecanje? 

Leonarda: Jesmo, svaki tjedan 2-4 sata.

Josip: Za natjecanje sam se pripremao punih mjesec dana od kraja Županijskog natjecanja pa sve do početka Državnog natjecanja. Da bih se pripremio za natjecanje, radio sam razne praktične vježbe s prošlih državnih natjecanja, ali sam mnogo i učio za test, što je na kraju rezultiralo uspjehom.

Kakva je bila reakcija vaših roditelja kad su saznali da idete na tako veliko natjecanje? Jesu li vas bodrili?

Leonarda: Oni su bili isto tako uzbuđeni i ponosni jer sam ostvarila tako veliki uspjeh i da, naravno, bodrili su me.

Josip: Reakcija roditelja kada su saznali da idem na tako veliko natjecanje je bila super, čestitali su mi, bili su ponosni, vjerovali su da ja to mogu ostvariti, a i  svima su se hvalili da im sin ide na državno natjecanje.

Kada se pojavila ljubav prema tehničkoj kulturi?

Leonarda: Isprva nisam baš voljela tehničku kulturu i ljubav prema tom području javila se u šestom razredu kada sam na nagovor prijateljice otišla na natjecanje.

Josip: Ljubav prema tehničkoj kulturi postoji još od djetinjstva, od malih nogu sam u tatinoj radionici nešto šarafio i osmišljavao tako da sam jednostavno to zavolio i htio sam znati još više. To me natjeralo da učim još više i da budem bolji.

Jeste li očekivali ovako odlične rezultate ili ste bili iznenađeni ishodom?

Leonarda: Definitivno sam bila iznenađena. Nisam uopće očekivala ovakve rezultate. 

Josip: Ja nisam očekivao 1. mjesto na Državnom natjecanju, nego sam mislio da ću biti 3. ili 4. Kada sam vidio da sam 1., bio sam jako iznenađen.

Što ste sve radili na natjecanju? Možete li malo opisati kako je sve izgledalo?

Leonarda: Radili smo organizator za stolove, držač za papir i olovku i hranilicu za ptice.

Josip: Natjecanje se sastoji od od tri dijela testa, praktičnog dijela i obrane rada.Test je bio težak, a za praktični rad smo izrađivali signalizaciju rasvjete automobila. To je jedan uređaj za kontrolu rasvjete u automobilu. Obrana rada je za mene najteži dio jer sam ispred troje ljudi morao predstavljati rad koji smo radili te objasniti način na koji smo radili te objasniti sve probleme na koje smo naišli.

Što biste htjeli poručiti mladim tehničarima koji još nisu uspjeli pokazati svoj talent?

Leonarda: Poručila bih im da se i dalje trebaju truditi i marljivo raditi, a na kraju će im se trud isplatiti.

Josip: Budućim tehničarima koji još nisu uspjeli pokazati svoj talent bih poručio da moraju biti samouvjereni i nikada ne smiju gubiti nadu jer nije sve moguće ostvariti iz prve, za neke se stvari moramo potruditi da bi uspjeli, a ako se doista potrudimo, rezultate ćemo ubrzo vidjeti.

Novinarka: Mateja Petrinjak, 8.d

Naši fantastični zboraši predstavljali su školu na 59. glazbenim svečanostima hrvatske mladeži u Varaždinu i osvojili zlatnu i srebrnu plaketu. Razgovarali smo predstavnicama zboraša Ivanom i Noemi o postignutim rezultatima i pjevanju.

Jeste li zadovoljne uspjehom na državnom natjecanju?

Ivana i Noemi: Jesmo, ali mogli smo i bolje jer smo naporno vježbali kako bismo usavršili svoje pjevanje.

Koliko dugo ste se pripremali za ovo natjecanje?

Ivana i Noemi: Veliki zbor 40, a mali zbor 70 sati.

Od kuda ljubav prema pjevanju?

Noemi: Isprva nisam puno pjevala, počela sam tek kad me učiteljica Snježana Krivak pozvala u zbor. Ranije sam bila okupirana drugim obvezama i sviranjem flaute. Kako sam sve više sudjelovala u zboru, sve je to dovelo i do solo pjevanja.

Ivana: Oduvijek sam voljela pjevati, a na zbor sam krenula kad sam imala četiri godine.  Učiteljica mi je pomogla ostvariti neke moje ciljeve i prepoznala je moj talent, tako da sam daleko dogurala. Pjevala sam na natjecanjima u Zlataru i u Novigradu.

Koliko dugo pjevate?

Noemi: Od 5. razreda.

Ivana:  Pjevam 11 godina.

Hoćete li se u budućnosti baviti pjevanjem ili će to ostati samo hobi?

Noemi: Da, ja se mislim školovati za opernu pjevačicu, baviti se glazbom i svirati flautu na koncertima.

Ivana: U budućnosti mislim poticati ljude da se bave pjevanjem i pomagati im da ostvare svoje ciljeve kao što sam i ja ostvarila svoje.

 Što biste poručili mladim pjevačima i  pjevačicama?

Ivana: Želim im savjetovati da se potrude i da razviju svoje vokalne sposobnosti.

Noemi: Najvažnije je da nikada ne odustaju od svoga sna.

Novinarka: Mateja Petrinjak, 8.d