Prije obreda učenicima se obratila vjeroučiteljica Marina Turčić koja je postavila vrlo važno pitanje svim prisutnim učenicima: Zašto smo ovdje?

Neki bi rekli da su došli pomoliti se Bogu, drugi da su došli zato da ne moraju biti u školi, neki jer žele proslaviti Dane kruha i zahvalnosti, a ostali su došli jer je učiteljica tako rekla. Učiteljica je istaknula da su svi ti razlozi dobri i vrijedni, ali da se treba zapitati koliko puta kroz dan, u svakodnevnom govoru kažemo: daj mi, trebam, još, molim, hoću, a koliko : U REDU JE, HVALA.

U nastavku govora učenici su upoznati s pojmom euharistije, čije je izvorno značenje zahvala, zahvaljivanje i upravo je taj dan posvećen zahvalama za naše obitelji, prijatelje, hranu koju dobivamo, kupujemo, a ponekad, nažalost, i bacamo. Trebali bismo razmišljati o zahvalnosti i moliti da nas Duh Sveti potakne na odgovornost, iskrenost i dobronamjernost te je u to je ime započela sveta misa.

U nastavku pročitajte na čemu su sve zahvalni učenici 5. c razreda.

“Ja sam zahvalna na obitelji, prijateljima i učiteljicama. Zahvalna sam na cijelom svijetu!”

     Marija Grubeša

“Zahvalna sam na svemu što imam. Zahvalna sam na obitelji, zdravlju, dobrim ocjenama, prijateljima i profesorima koji me poštuju. Hvala ti, Bože , na svemu!”

Mia

“Zahvalna sam za plodove zemlje i za krov nad glavom. Zahvalna sam na obitelji i što imam odlične prijatelje i razred.”

Gabriela Sušec

“Dragi Bože, hvala ti na žitu bez kojeg ne bismo imali brašna, a bez brašna ne bismo mogli raditi ukusne kolače, peciva i kruh. Hvala ti na ovim divnim darovima bez kojih ništa ne bi bilo isto.”

Lana Zorman

“Zahvalna sam na sreći i zdravlju koje imam, na najboljim profesorima i prijateljima. Zahvaljujem Bogu što nam je dao hranu i kruh.”

Petra Šalamun

“Zahvalna sam na plodovima zemlje i na svojoj obitelji koju mi je podario Bog.”

Tatjana Pršec

“Dragi Bože, hvala ti na hrani i predivnoj obitelji.”

Hana Neduhal

“Zahvalan sam na prijateljima i obitelji.”

Ian Klarić

“Zahvalan sam na ovoj hrani i nikad ne bih htio da nestane.”

Tomislav Fiolić