Projekt je to Hrvatske mreže školskih knjižničara, udruge koja okuplja knjižničare osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj, a već sedam školskih godina (od 2011. do danas) potiče na čitanje mnoštvo učenika, njihovih roditelja i članova uže obitelji. Tijekom tog razdoblja u projektu je čitalo 30.400 učenika, oko 97.000 članova uže obitelji, a projekt je provodilo oko 600 knjižničara.

Od šk. g. 2016./2017. projekt je uvršten u Europsku kampanju za poticanje čitanja ELINET-a (Europske mreže za poticanje pismenosti), a potporu je projektu dalo i Ministarstvo znanosti i obrazovanja svojim pozitivnim mišljenjem i podrškom. Ove godine sudjeluje 139 škola, 253 razreda i 4420 učenika iz cijele Hrvatske.

U projektu sudjeluju učenici trećih razreda, njihovi roditelji i ostali članovi obitelji, učiteljice i školska knjižničarka. Cilj projekta je poticanje čitanja kod učenika trećih razreda (kako bi što bolje savladali tehniku čitanja), poticanje obiteljskog čitanja (jer roditelj je najbolji uzor za učenje čitanja) te promicanje školske knjižnice kao informacijskog središta škole koja promiče kulturu čitanja (nabava knjiga za slobodno čitanje).

Svaki učenik na pet dana kući nosi knjižničnu naprtnjaču – ruksak sa 7 potpuno novih zanimljivih knjiga iz različitih područja (zbirka priča ili igrokaza za djecu, strip ili grafički roman, roman ili zbirka poezije za odrasle, slikovnica, popularno-znanstvena knjiga, priručnik za odgoj i obrazovanje i knjiga za slobodno vrijeme). U tih pet dana učenik sa svojom obitelji čita najmanje 15-30 minuta dnevno, razgovara o pročitanome i na kraju u razrednu bilježnicu upiše svoj dojam o projektu, doda ilustraciju ili fotografiju. Nakon što naprtnjača gostuje kod svih učenika iz razreda, knjige se sele na police školske knjižnice gdje ih mogu posuditi svi učenici škole, a biraju se i nagrađuju najljepši zapisani dojmovi.

Zašto su članovi obitelji uključeni? Zato što učenici najbolje uče, primaju nova znanja, nove navike i nove ideje kroz pozitivan primjer roditelja (i ukućana). Pozitivan stav prema čitanju i knjizi te primjer roditelja koji uživa u čitanju i vrednuje knjige kao nešto pozitivno potiče dječji interes za čitanje i knjigu.

Nakon što učenici u prvom razredu osnovne škole nauče čitati, jako je važno da im možemo ponuditi zanimljivu literaturu za čitanje. No, koje god aktivnosti poduzimali školski knjižničari radi poticanja čitanja, radi stvaranja navike čitanja i otkrivanja čitateljskih estetskih užitaka, sve su one veoma ograničenog dometa, ako učenici prikladne poticaje ne dobivaju i u svojoj obitelji – zato što učenici nižih razreda uče ponajprije oponašanjem, a sve do puberteta glavni su im uzori i autoriteti njihovi roditelji. Nema kvalitetnijeg poticaja i učinkovitije metode svladavanja tehnike čitanja, nego kad učenik svakodnevno gleda svoje roditelje kako čitaju i kako uživaju o pročitanomu štivu.

Projektom „Čitamo mi, u obitelji svi“ roditeljima se skreće pozornost na činjenicu koliko je vrijedno i nezamjenjivo da tijekom svih nižih razreda budu uzor svojoj djecu u čitanju, umjesto da ih tjeraju na čitanje. No, ovim projektom roditeljima se ne skreće samo pozornost na važnost čitanja već ih se veoma efikasno pridobiva da tijekom pet dana na različite načine čitaju sa svojom djecom te da tako provodeći vrijeme dožive lijepe trenutke koje će dugo pamtiti. Hoće li možda promijeniti i svoje navike – ostaje na njima, no školski im knjižničar nije samo rekao što je dobro za njihovu djecu, već ih je uputio što da čine i motivirao da kroz pet dana taj model i iskušaju.

Ovaj projekt istodobno promiče važnost školske knjižnice u odgoju i obrazovanju učenika, u izgradnji njegove osobnosti i estetskog užitka koji proizlazi iz čitanja. Napomenimo i da je projekt financirala bivša gradska vijećnica Martina Dragija Kostić koja se odrekla dijela vijećničkih naknada u korist školske knjižnice te tako pokazala da prepoznaje, potiče i želi promovirati čitanje u obitelji kao važan i nezamjenjiv vid odgoja budućih čitatelja, i da itekako shvaća kako financiranjem školske knjižnice namjenskim sredstvima, ne samo za lektiru, već i za sve ostale predmete, a posebice za rekreativno čitanje (čitanje iz užitka), ulaže u budućnost djece.

Veliko je uzbuđenje i veselje vladalo u pet trećih razreda kada im je školska knjižničarka Maja Hunjadi Barišić donijela njihove naprtnjače, pokazala sve knjige i uputila ih u projekt, a prvi ih učenici odnijeli kući. Učenike su najviše razveselili grafički romani Tom Gates i Gregov dnevnik, slikovnice o zmajiću Kokosu i Findusu, Iluminatura i male 3D enciklopedije. Jedva čekamo čuti i vidjeti što kažu o projektu i obiteljskom čitanju!

Maja Hunjadi Barišić, školska knjižničarka