VJERONAUČNA OLIMPIJADA

        U petak 25. siječnja naša škola sudjelovala je na Županijskom natjecanju iz vjeronauka. Natjecanje je održano u I. osnovnoj školi Vrbovec u Vrbovcu.  Našu školu predstavljala je ekipa učenika 8. razreda: Anđela Brajko (8.d), Martin Dananić (8.d), Andreja Valjak (8.c) i Karmen Vrabec (8.b).

        Vidno uzbuđeni propitivali su vjeroučiteljicu i provjeravali njezino znanje čitavim putem za vrijeme vožnje. Uzbuđenje je sve više raslo dolaskom u Vrbovec i iščekivanjem početka natjecanja. Svatko je od njih uzbuđenje i tremu nosio na svoj način. Anđela je od školske knjižničarke zatražila najdeblju knjigu u knjižnici. Na njezinu veliku radost, to je bila enciklopedija u slikama, povijesne temetike. Martin je lunjao po školi i ocjenjivao opremljenost škole. Adreja je ostala samozatajna i svojim velikim, lijepim očima promatrala sve što se oko nje događa. Karmen, ni u velikoj tremi i zabrinutosti što će se dogoditi ako budu zadnji, nije skidala svoj lijepi osmijeh s lica. Vjeroučiteljici je sve to bilo zabavno i simpatično, ali ih nije propustila ohrabrivati.

       Natjecanje je počelo u 13 sati.  Ekipe su imale 60 minuta da kroz 66, nimalo lakih pitanja, daju najbolje od sebe. I zaista, dali su najbolje od sebe. Osvojili su najviše bodova i zauzeli 1. mjesto. Ponosni i sretni spremaju se za nove izazove. Neka im je sa srećom!

Terezija Tea Škarec, vjeroučiteljica

HVALOSPJEV LJUBAVI

Kad bih poučavao vještinom najboljih učitelja,

a ljubavi ne bih imao,

bio bih samo pametan govornik i simpatičan zabavljač.

I kad bih poznavao sve tehnike i ispitao mnoge metode,

i kad bih imao toliko obrazovanja da bih se osjećao kompetentnim,

a ne bih shvaćao način na koji moji učenici razmišljaju i osjećaju se,

ne bi bilo dovoljno.

I kad bih provodio mnoge sate u pripremanju da bih postao napet i nervozan,

a ne bih imao ljubavi i razumijevanja za osobne probleme svojih učenika,

to još ne bi bilo dovoljno.

Učitelj koji ljubi je strpljiv, dobrostiv, ne sablažnjava se kad mu se ljudi povjeravaju,

ne ogovara, ne obeshrabruje se lako, nije nepristojan,

nego je uvijek svojim učenicima živi primjer dobrog načina života o kojem govori.

Ljubav nikad ne prestaje.

Programi? - zastarjet će.

Metode? - postat će staromodne.

Tehnike? - bit će napuštene.

Jer, ograničeno je naše znanje i samo malo ga možemo predati svojim učenicima.

Ali, ako imamo ljubavi, onda će svi naši napori postati stvaralački

i naš utjecaj ostat će zauvijek prisutan u životima učenika.

A sada ostaju vještine, metode i ljubav, to troje,

ali najveća među njima je - ljubav.

Anonimna razmišljanja (I. Korinćanima 13)

Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske,
a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao -
ništa mi ne bi koristilo.
Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.
Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.
A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.
Kad bijah nejače,
govorah kao nejače,
mišljah kao nejače,
rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek,
odbacih ono nejačko.
Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki,
a tada - licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveća je među njima ljubav.

(1. Kor., 13)