Učenici su likovnim radovima željeli pokazati povezanost nebeske i zemaljske Crkve. Poticaj im je bila „Balada o Gospinim pčelama“.

Svetci su, poput pčela, svjesni vremena koje im je dato, te kao samo u tom vremenu odlučujemo kako i hoćemo li nešto učiniti.

Neka nas primjer svih svetih ohrabri kako bi se uputili u avanturu života, koja nas poziva na ostvarenje zajedništva s općinstvom svetih kako bi poput njih došli JEDINOME BOGU i izrazili poštovanje i zahvalnost na svemu što nam je dao.

Balada o Gospinim pčelama

Tako je bila Marija lijepa
Da su se za njom jagmile pčele,
Pa kad bi časkom prestala s poslom,
Na njene ruke one bi sjele.

Jer te su ruke nosile Krista,
Iz njih je slatko jeo i pio.
Pčele su znale da je med njihov
Djetetu Božjem posebno mio.

Bile su tužne što žive malo
I što im krila ne traju duže.
One bi htjele barem još jednom
Isusu ljubav s medom da pruže.

Zato ih Gospa vječnima stvori:
U svijeći ljubav gori im bijela.
Jer, što su svijeće tu na oltaru
Rojevi nego usnulih pčela?

Rajmund Kupareo, OP

vjeroučiteljica Jakovica Velić