20. veljače smo u 6.a i 6.b nastavili s projektom Djeca svijeta. Gledajući kroz prozor, vidjeli smo snijeg pa smo i posjetili jedan vrlo hladan sniježni prostor – Sibir!
Upoznali smo djecu iz Sibira, a kroz slikovnicu i priču koju je napisao Branko Kladarin, saznali smo kako žive djeca u Sibiru, što ih veseli, čime se igraju te mnoge druge fascinantne detalje o njihovom svakodnevnom životu.
Učenici su saznali da je Sibir veliki prostor u Rusiji, vrlo hladan, tamo se nalazi najhladnije trajno naseljeno mjesto na svijetu, gdje se temperature zimi spuštaju i do -70, a da je neobično što svi veliki gradovi završavaju na -sk.
Djeca Sibira su nam vrlo slična, ne žive u oskudici, a glavni im je problem kako se dovoljno toplo obući za izlazak, a posebno za igru na ovakvoj hladnoći. Djeca, naime, idu u školu sve dok temperatura ne padne ispod 50 stupnjeva! Nemaju tobogane i dvorce od plastike ili pijeska nego od leda! I nije im najbitnija sporedna stvar na svijetu nogomet nego hokej na ledu! Što se grijanja tiče, tu nema brige, jer sibirske je šume puno.
Imaju i Bajkalsko jezero – najveće slatkovodno jezero Azije i Europe i najdublje jezero na Zemlji (do 1642 m), kriptodepresija. Sadrži oko 23 000 km³ vode, a to je petina ukupne količine slatke vode na Zemlji. Temperatura vode u siječnju iznosi 0,1 °C, u kolovozu 9,0 °C na pučini, a uz obalu do +20 °C. Jezero je zaleđeno od siječnja do polovice svibnja, a zanimljivo je da se onda po njemu vozi kao po cesti, postoje i prometni znakovi. I naravno, po njemu se igra hokej.
Od životinja smo upoznali bajkalskog tuljana – nerpu – jedinu isključivo slatkovodnu vrstu tuljana na svijetu, endemičnu za Bajkalsko jezero te ribu omul, koje tamo ima najviše.
Jako zanimljiv i zabavan način putovanja od Moskve do Vladivostoka, pa tako i kroz Sibir i uz Bajkalsko jezero, je Transsibirska željeznica o kojoj smo pogledali i kratki filmić.
Učenici su za domaću zadaću istražili neke pojmove vezane uz Sibir te odgovorili na kratka zadana pitanja kako bi ponovili i utvrdili znanje stečeno na satu.
učiteljica Gordana Čosić i knjižničarka Maja Hunjadi Barišić