I ove godine Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje u predmetnoj nastavi obilježili smo boravkom u prirodi, upoznavanjem i uživanjem u divotama koje nam pruža naš dragi zavičaj.
13. listopada svi učenici predmetne nastave, u pratnji svojih učitelja i učiteljica, zaputili su se pješice prema Novom Mjestu. U prvoj skupini bili su učenici 5. i 6. razreda, a u drugoj, koja je krenula petnaest minuta kasnije, 7. i 8. razredi.
Zašto baš prema Novom Mjestu? U Novom Mjestu nalazi se nadaleko poznata kapela sv. Petra, pravi biser crkvenog graditeljstva i umjetnosti.
Put nas je vodio kroz poznate (za neke i manje poznate) zelinske ulice, kroz brege i ravnice okupane suncem i ljepotama koje pruža priroda u jesen. Uz razgovor, dječji smijeh i radost i kilometri koje izmjeri „pametni sat“ čine se kraći nego što stvarno jesu. Tako se i nama učinilo da smo do Novog Mjesta stigli ranije nego što smo očekivali.
Najprije smo stali kod kapele svetog Petra gdje nas je dočekao naš župnik, monsinjor Vlado Bogdan. Ušavši u taj poseban prostor, čija gradnja datira oko 12. stoljeća, u kojemu su zidne slike – originali iz 13. i 14. st., ostali smo zadivljeni ljepotom i mirom kojim ova crkvica diše. Nakon prigodnih župnikovih riječi, molitve i pjesme, obratila nam se i naša draga Martina Opačak iz Gradskog muzeja Sv. Ivana Zeline i ukratko nam pojasnile priče koje se skrivaju i otkrivaju u zidnim slikama u kapeli.
Nakon razgleda kapelice uputili smo se prema Vatrogasnom domu (tzv. staroj školi) gdje nas je dočekao prefini čaj, zahvaljujući vrijednim rukama domaćih vatrogasaca. Posjedali smo po okolnim livadama i klupama, uživali u ukusnim domaćim krušnim proizvodima koje su dragi učenici strpljivo donijeli u ruksacima, a onda ih, u pravom bratskom zajedništvu i prijateljstvu, međusobno podijelili i svi zajedno u njima uživali.
Puno igre, smijeha, zajedništva i druženja obilježilo je taj dan, gotovo da nam se i nije vraćalo natrag, doma.
HVALA SVIMA koji su se uključili i pomogli da se ovaj dan realizira: našoj policiji koja nam je osigurala siguran prijelaz Sajmišne ulice, župniku koji nas je primio, Muzeju koji se spremno uključio, vatrogascima koji su nam ustupili prostor… teško je sve i nabrojati, a da se nekog (nenamjerno) ne izostavi. HVALA NAŠIM DRAGIM UČENICIMA I UČITELJIMA koji spremno i otvoreno prihvaćaju ovakve ideje i daju nam priliku da ih zajedno provedemo u djelo!!!
... OD KOJEG MI LEPŠEGA NI!”
Vjeroučiteljica Marina Turčić
https://canva.link/frxs5ytf6v2p62d