Europski dan međugeneracijske solidarnosti obilježava se svake godine 29. travnja. Povodom toga dana, učiteljica Hrvatskoga jezika Gordana Čosić, pomoćnica u nastavi gospođa Sadet Limari Živoder i 6. a razred posjetili su u srijedu 29. travnja 2026. godine Gradsko društvo Crvenog križa Sveti Ivan Zelina. Tamo su nas gostoljubivo dočekali.
Učiteljica nam je predstavila gospođe koje su nas dočekale: gradonačelnica Svetog Ivana Zeline Eva Jendriš Škrljak, zamjenica izvršnog predsjednika Hrvatskoga Crvenoga križa Marina Pinjagić Telak, potpredsjednica Gradskog društva Crvenoga križa Sveti Ivan Zelina Šefica Kamenarić Filipović, ravnateljica Gradskog društva Crvenoga križa Sveti Ivan Zelina Branka Puhelek te dvije gospođe za koje smo saznali da dolaze na susrete književnoga kluba u Gradskom društvu Crvenoga križa. Pozdravila ih je u naše ime i u ime naše ravnateljice Martine Potočki.
Sve su nam se obratile govorom dobrodošlice, a mi smo se osjećali jako važno! Bilo nam je jako drago što nam je dobrodošlicu poželjela i naša gradonačelnica Eva Jendriš Škrljak.
Nakon održane uvodne riječi, otišle su i ostavile nas s gospođom Snježanom i gospođom Mirjanom.
Razgovarali smo kako je izgledalo djetinjstvo nekad i danas. Kojih se knjiga sjećaju i koje su voljele čitati. I mi smo iznijeli naše dojmove o pročitanim knjigama.
Spomenuli smo i lektire, pa smo mi učenici, zajedno učiteljicom, prepričali lektiru koju smo čitali ovaj mjesec: Konrad ili dijete iz limenke. Ta se lektira nije čitala kada su gospođa Mirjana i gospođa Snježana išle u školu pa smo mi proširili njihovo čitateljsko iskustvo (tako nam je rekla učiteljica).
Gospođe volonterke pričale su nam o stvarima koje pamte iz djetinjstva, pa je tako gospođa Mirjana izrecitirala svoju pjesmicu „Moja je dolina lijepa“. Svima se recitacija jako svidjela i moglo se osjetiti da joj je ta pjesma na posebnom mjestu u srcu.
Učiteljica nam je rekla da ćemo tako i mi jednoga dana recitirati pjesmice koje smo zapamtili iz svoje škole. (Učiteljica nam u šali govori da ih učimo zato da bismo ih, jednoga dana, mogli recitirati svojim unucima.)
Gospođa Snježana zamolila je sve nas da zajedno otpjevamo i zaplešemo uz pjesmu „Kad si sretan“ jer je to jedna od pjesama koje jako rado pamti iz svoje škole i koja joj je i danas jako draga. Kaže da je uvijek razveseli.
Time je naše druženje završilo.
Svi smo bili oduševljeni nakon posjeta i voljeli bismo to ponoviti.
(Gospođa Marina Pinjagić Telak, naša Zelinčanka i bivša učenica naše škole, pozvala nas je da je posjetimo u Zagrebu, u Hrvatskom Crvenom križu. Tko zna? Možda ćemo tamo nastaviti druženje.)
Napisale:
Elena Meštrović i Ena Teški, učenice 6. a razreda.
