PROJEKT DJECA SVIJETA – DJECA HIMALAJE

Ovih dana započeli smo projekt koji je odmah na prvom satu oduševio naše učenike. U suradnji s našom školskom knjižničarkom Majom ove godine učenici šestih razreda upoznat će djecu svijeta.

U 6. a i 6. b razredu projekt smo započeli 31. 10. i “otputovali” na Himalaju. Knjižničarka nam je pročitala slikovnicu Djeca Himalaje.

Saznali smo da na Himalaji živi malo djece i da ona pohađaju svoje seoske škole. Piju slani čaj gur-gur. Uzgajaju i čuvaju govedo jak.

Uživljeno smo putovali Himalajom i osjetili život ondašnje djece. Naša knjižničarka iznijela nam je puno zanimljivosti. Nikako nismo uspijevali pogoditi kako se na Himalaji griju, čime lože svoje peći, kada nema šuma ni drveća u izobilju. Odgovor nas je jako iznenadio i nasmijao. 🙂 (Lože osušeni izmet goveda jak. Knjižničarka kaže da nema neugodan miris i da je to na Himalaji normalno.)

Na drugom satu pogledali smo dokumentarni film Najopasniji putovi do škole – Himalaja u kojemu smo pratili opasan put do škole koji prolazi desetogodišnji dječak Motuk, njegov prijatelj Jordan te dvije djevojčice Dokar (12 godina) i Teshma. U njihovoj pratnji su Motukov tata Latak i Jordanov tata Thinly.

Motuk u školu putuje od mjesta Chadar do mjesta Ladakh, preko snijegom prekrivenih vrhova Himalaje, uz opasnu rijeku Zanskar. Film prikazuje izazove koje djeca i njihovi očevi prelaze kako bi stigli u školu koja im obećava bolju budućnost. Nakon što stignu u školu, devet mjeseci neće vidjeti svoje obitelji.

Djeca Himalaje sretna su, imaju svoje snove i vole svoj život. Motuk želi postati pilot, a Dokar liječnica.

Iznoseći svoje dojmove, naši učenici ističu kako ih je rastužio rastanak Motuka i njegovih prijatelja od njihovih obitelji. Žao im je očeva koji nisu mogli ni odmoriti u Ladakhu, nego su odmah morali krenuti natrag jer se rijeka može dodatno otopiti i otežati im povatak kući. Isto tako istaknuli su da im se dive i da su dirnuti jer su djeca koju smo pratili na njihovu putovanju – sretna. Igraju hokej, druže se, vesele se, uživaju u životu koji ih okružuje.

Na kraju su pisali zadatak Moj dan – tvoj dan u kojemu su usporedno pisali što tijekom dana rade oni, a što bi otprilike u isto to vrijeme radili da su oni sami jedno od djece koja živi na Himalaji.

Učenicima se svidio početak projekta, s radošću su isticali što su naučili o djeci s Himalaje. Jedva čekamo da nas naša knjižničarka odvede na sljedeće putovanje na kojemu ćemo upoznati djecu iz nekog drugog dijela svijeta.

Skip to content