Uz knjigu Hrvoja Ivančića Djeca Egipta, naša knjižničarka Maja Hunjadi Barišić odvela je učenike 6. a i 6. b razreda u novu avanturu – na putovanje u Egipat. S desetogodišnjim dječakom Mustafom koji s mamom, tatom i sestrom Madinom živi u Egiptu, u siromašnijem dijelu predgrađa glavnoga grada Kaira, kojega nam je predstavio Hrvoje Ivančić u knjižici Djeca Egipta, istražili smo običaje, kulturu i način života djece u Egiptu.

Mustafa sa svojom obitelji živi u Gizi koja se danas smatra dijelom Kaira. Iako smo zaključili da bi nama jedan od glavnih razloga putovanja u Egipat bile piramide (drugi bi bio jahanje na devama), Mustafa kaže da njegovi prijatelji i on ne mare za njih.

Mustafa ističe da je jedna od osobina ljudi koji žive u njegovu kraju spremnost da jedni drugima pomognu. Sjeća se kako su svi gurali nečiji auto koji se bio pokvario, a sjeća se i da su jednom ugurali ovcu u kamion njihova susjeda.

Iako je škola obavezna, mnoga djeca ne pohađaju nastavu jer moraju pomagati roditeljima u poslu. Ahmed, Jamal i Mohamed Mustafini su najbolji prijatelji. S njima se vozi na starom biciklu, koji je Mohamedu dao tata, ponekad stoje pokraj autobusne stanice i pozdravljaju ljude u autobusima koji putuju na jug, a ponekad samo igraju – a što drugo nego – nogomet.

Nogometno igralište puno je prašine jer je pustinja blizu pa vjetar donosi sitni pijesak. U nogometu im se često pridruži i Mustafina mlađa sestra Madina – iako nije baš uobičajeno da se djevojčice igraju s dečkima.

Iako je Kairo svega dvadesetak kilometara udaljen od Gize, većina stanovnika Gaze nikada nije bila u Kairu. Mustafin tata Mohamed (kojega zovu Momo) turistički je vodič pa često povede sa sobom Mustafu na svoje obilaske, stoga je Mustafa jedan od rijetkih dječaka koji je upoznao Kairo, beskrajnu rijeku Nil, piramide, pustinju i beduine.

Turistima pokazuju suk – kairske tržnice, male gradove unutar velikoga grada. Imaju ulice u kojima se na svakom koraku nešto prodaje.

Turisti obavezno posjećuju i piramide. Iako ih u Egiptu ima više od stotinu, svi žele vidjeti piramide u Gizi.

Mustafa kaže da je najbolji dio putovanja Egiptom odlazak u pustinju. Egipat je većinom pustinja. Postoje bijele i crvene pustinje, postoje pustinje koje su prošarane kamenjem, a postoje i žute pješčane pustinje. Mustafa ističe tišinu i mir pustinje kao nešto u čemu posebno uživa. Kaže da i u pustinji (u dijelu gdje još uvijek rastu biljke) žive ljudi, imaju automobile i motore, a u oazama se nalaze izvori koji navodnjavaju polja. Ljudi koji žive u pustinji nazivaju se beduini. Ne žive na istom mjestu, oni su pustinjski nomadi i žive sa svojim stadima deva. Žive u šatorima i mijenjaju svoje mjesto boravka svaki put kad njihove deve pojedu raslinje u blizini. Mustafa kaže da beduini žive u potpunom miru, a njihova djeca ne idu u školu.

Riječ koju je Mustafa naučio od turista je – egzotičan. Otada je voli upotrebljavati. Tako i završava svoju priču. Kaže da je život djece Egipta – egzotičan i poziva nas da ih posjetimo. A on i njegov tata Momo vrlo rado provest će nas Kairom, Gizom, pustinjom i upoznati s beduinima.

Svidio nam se Egipat i Mustafina i knjižničarkina priča o njemu.