O čitanju je s učiteljicom engleskog jezika Ivanom Sever razgovarala mlada novinarka Ana Špoljarec.

Ana: Volite li čitati?

Učiteljica I. Sever: Da, većinu svog slobodnog vremena provodim čitajući.

Ana: Što čitate?

Učiteljica I. Sever: Sve i svašta, od stručne literature do popularnih romana.

Ana: Čitate li odmalena?

Učiteljica I. Sever: Da. Mislim da je to na naki način povezano s tim što je moja  mama po struci knjižničarka pa sam oduvijek puno vremena provodila u u knjižnici okružena knjigama.

Ana: Jeste li voljeli čitati lektiru?
Učiteljica I. Sever: Iskreno, baš i ne, pogotovo u srednjoj školi; iako, priznajem, nredovito sam ju čitala.

Ana: Koja Vam je lektira bila najdraža?

Učiteljica I. Sever: Tolstojeva Ana Karenjina, nekako mi se najviše usjekla u pamćenje.

Ana: Koja Vam je najdraža knjiga?

Učiteljica I. Sever:  Ima ih zaista mnogo, ali izdvojit ću Goniča zmajeva, cijelu Sumrak sagu, Povratak Victorije Hislop...

Ana: Koja Vam je najdosadnija knjiga koju ste pročitali?

Učiteljica I. Sever:      Combre, Marcela Prousta, i dan danas se sjetim koliko mi je bilo naporno čitati njegove opise kolačića i sobe na nekoliko stranica.

Ana:  Koju biste nam knjigu preporučili?

Učiteljica I. Sever:      Mi djeca s kolodvora Zoo je knjiga koju svi mladi trebaju pročitati.

Ana:  Što mislite: trebaju li današnji mladi čitati i zašto?

Učiteljica I. Sever:   Naravno da trebaju, ali sve je manje mladih koji to čine, što je velika šteta jer nas knjige u velikoj mjeri ispunjavaju.

Ana Špoljarec, 6.c

Intervju s Vlatkom Kamenarić – Blašković

1.     Zašto ste se odlučili za posao defektologa/rehabilitatora; što vas je potaknulo na to?

Posao rehabilitatora koji se radi u školi i nekim drugim uvjetima nije jednak. Potaknuo me rad s djecom.

2.   Vi radite s djecom s poteškoćama. Što mislite, postupa li se s takvom djecom kao s normalnom djecom i kako bi se, po vama, s njima trebalo postupati?

 U školi se moj rad bazira na pomoći u učenju, a uz to dolaze grafomotorne vježbe, vježbe pamćenja, vježbe pažnje i koncentracije, vježbe za samostalno učenje i razvoj socijalnih vještina.

3.   Koliko dugo se bavite svojim poslom?

Ovo mi je tek prva godina da radim službeno, ali aktivno se bavim time već 8 godina kroz volontiranja i honorarne poslove.

4. Koje su prednosti, a koji rizici vašeg posla?

Prednosti su uživanje u poslu i zadovoljstvo, a rizika nema.

5. Jeste li ikada požalili što se bavite tim poslom?

Ne, nikada. Zato što radim ono što volim i samim time mi je posao zadovoljstvo.

6. Je li vam važno što drugi misle o vašem poslu?

Važno mi je što drugi misle o mom načinu rada, zato što uz kritiku pozitivnu ili negativnu možeš naučiti nešto o sebi, o svom poslu i načinu rada, a samim time neke stvari možeš promijeniti. 

7. Je li vaš posao naporan?

Naporan nije, ali zahtjevan je, jer zahtjeva puno priprema.

8. Imate li, uz svoj posao, dovoljno slobodnog vremena?

Imam dovoljno slobodnog vremena.

9. Koji je vaš omiljeni hobi?

Kreativne radionice, svaki oblik kreativnog izražavanja, folklor i snowboard.

10. Bavite li se nekim sportom?

Ne bavim se sportom. Nisam baš neki sportski tip.

11. Da upoznate nekoga koga zanima defektologija, biste li mu preporučili taj posao i što biste mu rekli o tom poslu?

Da, preporučila bih mu svakako; rekla bih mu da se u tom poslu svaki dan otkriva nešto novo.

Kašaj Klementina&Ivica Antolković 8.c.r.

Intervju o čitanju, lektiri i najdražim knjigama sa  Snježanom Krivak, učiteljicom glazbene kulture, vodila je mlada novinarka Ana Mrvčić.

ANA: Volite li čitati?

UČITELJICA: Obožavam čitati.

ANA: Zašto čitate?

UČITELJICA: Volim čitati knjige za svoju dušu, a neke i zbog stručnog usavršavanja.

ANA: Koliko čitate?

UČITELJICA:Koliko stignem, koliko mi obaveze dozvoljavaju, ali dnevno oko pola sata.

ANA: Jeste li  čitali u djetinjstvu?

UČITELJICA: Jesam, dosta.

ANA: Jeste li voljeli čitati lektiru?

UČITELJICA: Jesam,ali uvijek se našlo vremena i za knjige po mom ukusu.

ANA: Sjećate li se lektire koja vam je bila najdraža?

UČITELJICA: Hm,da malo razmislim,”Waitapu”(Jože Horvat),”Branka”(August Šenoa)

ANA: Jeste li pročitali sve lektire koje ste dobili u školi?

UČITELJICA: One koje su bile obvezne, jesam.

ANA: Koja je najduža knjiga koju ste pročitali?

UČITELJICA: Mislim da bi to bila ”Grička vještica”i “Povjesničarka”.

ANA: Koji vam je najdraži pisac?

UČITELJICA: Teško mi je nekoga izdvojiti, ovisi o žanru.

ANA: Što volite čitati? Koji žanr?

UČITELJICA:Ovisi o raspoloženju, uglavnom sve, od beletristike do stručne literature.
ANA: Koja vam je najdraža knjiga?

UČITELJICA:”Dama s kamelijama”,”Mostovi okruga Madison” i “Najveći trgovac na svijetu”.

ANA:Jeste li do kraja pročitali knjigu koja vam se nikako nije svidjela?

UČITELJICA: Moram priznati da nisam.

ANA: Biste li htjeli koju knjigu preporučiti?

UČITELJICA: Pa, ne znam, možda knjigu “Alkemičar”.

ANA: Što mislite, je li čitanje korisno? Zašto?

UČITELJICA: Da .Postoji mnogo razloga. Kad čovjek čita, sazrijeva, dolazi do novih spoznaja, uvijek može izvući neku pouku, a i zaviriti u dušu pisca koji ju je napisao.

ANA: Što mislite, bi li djeca i mladi trebali više čitati?

UČITELJICA: Naravno da bi trebali!

ANA:Imate li kakav savjet mladima u vezi s čitanjem?

UČITELJICA: Moj savjet je da uvijek pronađu malo vremena za neku dobru knjigu, po svom ukusu.