SVETI IVAN ZELINA

Sveti Ivan Zelina prostire se na istočnim obroncima Medvednice čime se nameće oku svakog putnika. Treba se uspeti na njezine vrhunce i uživati u pogledu na okolna  sela, šumarke, vinograde, te oranice i livade u ravnici uz rijeku Lonju. Pogled dalje leti na okolna i daleka gorja. Stoga Zelina s razlogom nosi naslov prigorske ljepotice.

A ti slikoviti brežuljci i ravnice ispod svoje površine kriju tragove života u davnoj prošlosti. Arheološki nalazi iznad sela Donjeg Orešja datirani su u brončano doba; 10. i 9. stoljeće prije nove ere. Iz rimskog doba u samoj Zelini nađeni su tragovi ceste koja je povezivala Sisak (Siscia) sa Ptujem (Petovia), a iznad sela Komina otkriveno je bogato nalazište (novac, grobnice) na osnovu kojega se pretpostavlja da je tu bilo rimsko naselje Pyrri.

Prvi pisani dokument u kojem se spominje Zelina je iz 12. stoljeća kada je 1185. godine hrvatsko-ugarski kralj Bela III. izdao ispravu kojom zagrebačkim kanonicima potvrđuje pravo na posjed Zelinu. Već 1200. godine spominje se „crkva Sv. Ivana Krstitelja na brijegu“.

Od prvih pisanih izvora vidljiva je politička, gospodarska i kulturna povezanost sa Zagrebom, a istaknuti pojedinci sudjelovali su u životu grada, županije i države: od moravečkih plemića u 13. stoljeću, biskupa Aleksandra Mikulića, teologa i jezičara Josipa Đurkovečkog, banskog savjetnika Franje Žigrovića Pretočkog, do  kemičara Milutina Barača i književnika Dragutina Domjanića u 20. stoljeću.

Zelina je često bila poprište ratnih sukoba, od Tatara do Turaka. Tatari su u potjeri za kraljem Belom IV. u 13. stoljeću opustošili zelinski kraj, kada su razrušili i Zagreb. Nakon tatarske provale širom zemlje grade se utvrde za zaštitu pred novim osvajačima. Takva je utvrda i Zelingrad, sagrađen u šumi nedaleko Zeline, a spominje se već 1295. godine, a od 17. stoljeća je u ruševinama.

U 14. stoljeću počinje razvoj Zeline kao slobodnog trgovišta, kada je 1328. godine ban Mikac Mihaljević izdao ispravu o sloboštinama u kojoj poziva sve „ljude slobodnog staleža koji žele živjeti u slobodnom selu gospodina našega kralja u Zelini u Moravču“. Naime, Zelina je tada i kasnije bila središte velike župe Moravče.

Kad je prošla  opasnost od Turaka koji su ove krajeve nemilice pustošili (ali i doživjeli poraz 1557. godine u bitci kod Svete Helene), narod se mogao posvetiti obnovi i razvoju gospodarstva. Zelina je još uvijek malo mjesto. Prilikom kanonske vizitacije 1759. godine zapisano je da  Sv. Ivan Zelina ima 39 kuća s 212 stanovnika. Postupno se u Zelini obnavlja obrt i trgovina. Tu žive i rade obrtnici različitih struka: kožari, čizmari, klobučari, mesari, kovači, stolari te gostioničari i još mnogi drugi.

1842. godine Sv. Ivan Zelinu poharao je strašan požar nanijevši velike štete jer je većina kuća bila drvena i pokrita slamom, a četrdeset godina kasnije; 9. studenog 1880. godine Zagreb i okolicu pogodio je snažan potres. U Sv. Ivanu Zelini nastale su velike štete na kućama; neke su i porušene, ali ljudskih žrtava nje bilo.

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća Sv. Ivan Zelina jača kao obrtničko i trgovačko mjesto. Izgrađena je moderna ciglana, vodovod, uvode se javne službe, jača školstvo otvaranjem nove školske zgrade 1885. godine, a sam početak školstva seže u 17. stoljeće.  1883. godine osnovano je Dobrovoljno vatrogasno društvo.   1887. godine osnovana je Čitaonica, očito pod utjecajem ilirskog preporoda kada su se u plemićkim kurijama na zelinskom području okupljali znameniti ilirci.  1901. godine osnovan je Pjevački klub koji će kasnije prerasti u Hrvatsko pjevačko društvo (HPD), a ono  djeluje i danas. 1902. godine osnovan je Teniski klub, 1907. Nogometni klub.   

Zamah gospodarstva osjetio se naročito u razdoblju između dva svjetska rata, a  uz gospodarstvo usporedo  se i dalje razvija  kulturna djelatnost i bogati društveni život.

1925. godine izgrađeni  su paromlin i pilana, 1927. počinje s radom prvo zelinsko kino, 1930. elektrificirano je samo mjesto, otvaraju se dva manja kupališta, raste broj različitih obrtnika. 1939. godine na području općine bilo je ukupno 89 obrtnika i 24 trgovca, od čega je u samom Sv. Ivanu Zelini 76 obrtnika i 23 trgovca.

U vrijeme Drugog svjetskog rata i stanovništvo zelinskog kraja bilo je podijeljeno. Borili su se u domobranskim, ustaškim i partizanskim postrojbama. Na zelinskom području vodile su se borbe između partizana i ustaša koji  su cijelo područje osigurali jakim posadama.

Nakon rata provedbom nacionalizacije osobito je bilo pogođeno obrtništvo koje zaostaje u razvoju, a do tada je u mnogim mjestima kao i  u Zelini, bilo glavna gospodarska snaga. Kako nakon rata počinje industrijalizacija, tako se i zelinski kraj razvija, ali sporije od ostalih općinskih središta u okolici Zagreba, što se i danas osjeća.

Od pilane i ciglane nacionalizacijom nastaje poduzeće Marko Milatović. S vremenom je prekinuta proizvodnja opeke i crijepa, a od 1990. godine posluje pod imenom Drvna industrija-Zelina.

1947. godine osnovan je Trudbenik- trgovačko poduzeće na veliko i malo, te ugostiteljstvo. Razvija trgovačku mrežu širom općine, gradi dvije  robne kuće i trgovački centar. Nažalost, ne uspijeva se održati u pretvorbi i propada, a na krovu bivše robne kuće umjesto Trudbenikovog znaka sada ponosno svijetli   natpis Konzum. Srećom, novi vlasnik zgrade s mnogo ukusa preuređuje prostor pa je  otvorio reprezentativnu dvoranu za svadbe i druge skupove, a krajem 2009. godine i gradsku kavanu,  gdje je u ugodnom ozračju užitak ispijati kavu. Poduzeće Komunalni centar je preživjelo reorganizirano  na više samostalnih poduzeća od kojih su do danas ostali Tiskara, Zelinske komunalije i Autoservis. Propali su pogoni pozamenterije i pletione Nada Dimić- poslije Endi, propala je  Poljoprivredna zadruga Zelina, a u krizi  je i Zelinka- tvornica modne ženske konfekcije. Na tržištu su se uspjeli održati Metal-elektro i Iskra- tvornica kemijskih proizvoda. Zapušteni su i zelinski bazeni koji su  60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća bili omiljeno kupalište Zagrepčana, mnogo prije okolnih toplica.  Do sada nisu uspjeli  pokušaji za njihovo oživljavanje.

Nakon osamostaljenja Hrvatske, a tijekom Domovinskog rata, na područjima koja nisu zahvaćena ratom naglo raste privatno poduzetništvo. Tako se i u našoj općini otvaraju različite trgovine i ostale uslužne djelatnosti od kojih su najbrojniji razni ugostiteljski lokali, tj. kafići.  Otvaraju se i brojne obrtničke radionice i poduzeća različitih struka.

Od društvenih  djelatnosti na zelinskom području djeluju dvije osnovne i jedna srednja škola, dječji vrtić, pučko otvoreno učilište, knjižnica, radio stanica,  muzej i dom zdravlja. Općinski sud reorganizacijom pravosuđa s početkom 2009. godine postaje stalna služba Općinskog suda u Sesvetama; nešto kao ispostava, što će u konačnici dovesti do njegovog ukidanja. Ali zato u samom središtu Zeline imamo poslovnice četiriju banaka i tri sportske kladionice!

Od ostalih djelatnosti aktivno i dalje rade športska, vatrogasna, lovačka i  kulturno-umjetnička  društva te ribolovno i planinarsko društvo, gradska organizacija Crvenog križa i Srce- udruga za pomoć djeci s teškoćama u razvoju.

Sveti Ivan Zelina administrativno pripada Zagrebačkoj županiji, a od 1995. godine ima status grada. Sam grad ima 2772 stanovnika,  a čitavo gradsko područje s okolnim selima 16 268 stanovnika prema popisu iz 2001. godine.

U cjelokupnom gospodarstvu prevladava poljodjelstvo, iako je sve više zapuštenih oranica. Jedino napreduje vinogradarstvo koje je i nekad bilo razvijeno. Poznati su zelinski vinogradari, njihova kvalitetna vina, vinske ceste i izložba vina u lipnju svake godine u okviru višednevne gospodarsko-kulturne manifestacije Svetoivanjski dani. U lipnju se održava i Recital kajkavske lirike za odrasle sudionike, a  u listopadu Smotra dječjeg kajkavskog pjesništva za učenike osnovnih škola s kajkavskog područja. Oba recitala nastala su na tradiciji kajkavske lirike Dragutina Domjanića. Razvija se i seoski turizam u Vrtačama, Blaževom Dolu i Donjem Orešju.

Gradske vlasti su od osamostaljenja Hrvatske do danas učinile mnogo na razvoju i unaprjeđenju cjelokupnog života i rada. Dva najveća  projekta bili su plinofikacija  svih naselja (započeta 1994. godine, a završena krajem 90-ih) i izgradnja magistralnog vodovoda Drava-Sava. Posljednjih nekoliko godina uređuju se zelene i cvjetne površine u samom mjestu,  ali treba još mnogo truda i zajedničkog rada da Sveti Ivan Zelina svojim izgledom i kulturom življenja u potpunosti zaživi životom pravog grada.

                   Uredio Stjepan Dragija, siječanj 2010. godine