U svojoj okolini mogla sam primijetiti tri vrste gledatelja koji imaju stav o takvim emisijama. Jedni od njih su oni koji uživaju promatrajući tuđe živote, zaviruju u njihovu intimu i najskrivenije tajne. Drugi ne žele priznati da svaki dan barem pola sata gledaju emisiju i tvrde kako je nemoralna i nezanimljiva, ali ulaze u skupinu osoba koji podižu gledanost, a time i potražnju za takvom vrstom zabave. Ona treća, u koju ulaze osobe koje imaju izražene stavove, promatraju svoj život i trude se shvatiti ljude koji ih okružuju, a ne strance i marginalce koji nemaju nikakve veze s njihovim životima.

              Veliko Oko, Veliki Brat ili Big Brother izvorni naziv za svjetski poznatu emisiju snima određeni broj kandidata 24 sata dnevno. Sve njihove životne aktivnosti i potrebe stavljene su pred oči javnosti, ne mareći uopće za to jer imaju samo jedan i jedini cilj: osvojiti veliku svotu novca kako bi olakšali svoj život. Postavljam pitanje sebi, svojim vršnjacima i svim čitateljima. Kakvu poruku šalju televizija i mediji mladom čovjeku koji tek treba izgraditi svoje stavove i kvalitetan sustav vrijednosti? Potiče li emisija na razmišljanje o moralnim vrijednostima ili je potrebno ogoliti se do kraja, svoje najdublje tajne i sklonosti izložiti javnosti kako bi zaradili novac?

            Izvršavanjem zadataka kandidati si osiguravaju prolaz u drugi krug i tako povećavaju mogućnost osvajanja glavne nagrade. Ako se producenti smiluju, nagrade kandidate telefonskim pozivom u kojem mogu razgovorati sa svojim obiteljima. Zar nije tužno slušati i gledati kako plaču za vrijeme tih razgovora? Što će čovjek sve učiniti zbog zarade? Očito je da niti tuga niti razdvojenost od voljenih osoba nisu dovoljno važne. Važno je izdržati do kraja i odnijeti glavnu nagradu. Još je tužnije što gledatelji u tome uživaju, oni koji nemaju svoj život i kojima je tuđi život bitniji od njihova vlastitog.

         Svi bismo trebali malo bolje razmisliti o tome što gledamo. Ne možemo promijeniti televizijski program, ali možemo razmisliti koju ćemo emisiju pogledati sljedeći put kad nam se daljinski upravljač nađe u rukama.

Ema Skopin, 5.d